Režija: Gregg Araki; Scenario: Karley Sciortino, Gregg Araki; Direktor fotografije:Tucker Korte; Uloge: Cooper Hoffman, Olivia Wilde, Mason Gooding, Charlie XCX
"You are both entering into what's known as subspace."
![]() |
| Kuper Hofman i Olivija Vajld kao Eliot i Erika; Foto: Magnolia Pictures |
Novi film Grega Arakija, miljenika indi scene 1990-ih i 2000-ih. Prvi posle dvanaest godina i sigurno jedini sa toliko širokom distribucijom. Arakijeva Dum generacija puštala se na televiziji Studio B davne 1996, naredne godine Nedođija je mogla da se pogleda u bioskopu 20 Oktobar a Raskoš kroz par godina u Domu Omladine. Takođe, Kaboom se nalazio u redovnoj ponudi video kluba Žabac. Može se dakle reći da je i na ovim prostorima Araki odavno stekao kultni status. Predstavnik tkz. New Queer Cinema (igra reči iz 1990-ih sa imenom studija New Line Cinema koji je u to vreme producirao manje obrađivane priče), što zbog tema kojima se bavi, što zbog često brilijantnih saundtrekova i pop-punk odnosno neo-pop estetike. Poslednjih godina i novije generacije se oduševljavaju estetikom njegovih filmova. Teme su varirale od nihilističkih, beznadežnih i transgresivnih pa sve do šašavih, buntovnih, smešnih i živahnih. Najčešće sve pomešano zajedno sa dobrom dozom humora i nadrealizma. Poduži dijalozi, nekonvencionalni humor, poneki vanzemaljac, katkad istripovani oživljeni predmet, shoe-gaze muzička podloga i sve to u jarko ofarbanim sobama njegovi su znaci raspoznavanja. Takvi su bili Arakijevi raniji filmovi, takav je i Želim seks.
Film je, po rečima samog režisera njegov dosad najkomercijalniji i najstrejt film. U njemu nema mladalačkog besa kao nekad iako se i dalje bavi mladim generacijama i njihovom sramežljivošću i otklonom od polnog tj. seksualnog odnosa. Ovde je priča o dom-sub odnosu. Kuper Hofman kao sramežljivi i "zatreskan" sub Eliot izvrsno je dočarao svoj lik dok je podjednako odlična i Olivija Vajld u ulozi dominatne, zastrašujuće i luckaste Erike. Njihov spoj na ekranu nosi film i deluje kao strip tandem koji živi neki svoj rizični, dupli život. Zaplet je jasan već na početku filma sa Erikom koja nesvesna pluta u bazenu svoje kuće. Raspleta u Arakijevom maniru ima nekoliko.
Žanrovski je ovo drama ali i komedija, erotični triler i "ljubić". Ono što ga izdvaja u odnosu na Arakijeva ranija ostvarenja jesu, jednostavno režiserove godine. Sa šezedeset šest godina dragi Greg je mudriji i pomalo ozbiljniji. Neki bi rekli odrastao. U jednom trenutku filma lik Zep (Mejson Guding) na Eliotove insinuacije da je pan..seksualan izjavljuje "Ne, Eliote, ja sam j**eno gej i molim bez tih "reci ne etiketiranju" bezličnih sranja, što se mene tiče". Eliot sa druge strane tokom raspleta itekako ume da se zauzme za sebe i da se suprostavi Eriki. Interesantno je i da sebe pred policijom ne predstavlja žrtvom već svojevoljnim, sporazumnim i radim partnerom u vezi. Nekima konfuzno a ipak mnogima jasno i dovoljno buntovno i osvežavajuće, bar za ovo vreme.
Posle nekoliko decenija Arakijevi likovi konačno razmišljaju o posledicama. Zajedno sa njim odrastaju i ujedno, nalik svom tvorcu i dalje ostaju svoji.
Gledati: u bioskopima - Rangiranje filmova po sistemu Američke Filmske Asocijacije: R
