Andromedin soj (Andromeda Strain), 1971

Režija: Rober Wise; Scenario: Nelson Gidding; Direktor fotografije:Richard H. Kline; Visual Effects: Douglas Trumbull; Muzika: Gil Melle;Uloge: Arthur Hill, James Olson, Kate Reid, David Wayne, George Mitchell

"I never liked red lights. They remind me of my years in a bordello."

Džordž Mičel kao preživeli alkoholičar Piter Džekson i Džejms Alson kao doktor Mark Hol; Foto: Alamy
Cenjeni klasik naučne fantastike Andromedin soj (Andromeda Strain) snimljnen je po istoimenoj knjizi Majkla Krajtona poznatog i po drugim ekranizovanim naslovima kao što su Kontakt, Sfera ili Park iz doba jure. Ovo dovoljno govori o genealogiji samog filma, a kada još dodamo da je specijalne efekte radio Daglas Trambul (2001. Odiseja u svermiru, Bliski susreti treće vrste, Blejd Raner, Drvo Života...) a režiju dvostruki oskarovac Robert Vajz (Moje pesme moji snovi, Priča sa zapadne strane, Dan kada je zemlja stala, Zvezdane staze...) jasno je da je ovo prava poslastica za ljubitelje filma.

Priča je pilično neuobičajena za SF žanr a bavi se hipotezom, šta bi se desilo kada bi na Zemlju došli ne vanzemaljci kakve često viđamo na velikom platnu već pukim slučajem mikroskopski biološki organizmi? Šta u slučaju da njihovo samo prisustvo može da postane pretnja celom čovečanstvu? Koji su bezbedonosni protokoli, da li uopšte postoje i ko je ta osoba koju prvo zovemo u slučaju da dođe do ovakvog scenarija? Ovo su pitanja na koje film daje odgovore i to vrlo dobro u krajtonovskom maniru. Bitno je istaći da je Vajz doneo odluku da za film koji je imao itekako jak budžet uloge ne unajmi holivudske zvezde tog vremena već manje poznate glumce sa namerom da doprinese na realističnosti same senzacionalne situacije o kojoj je reč. U tome je uspeo, film je sniman kao da i mi sami prisustvujemo nekom događaju i ispitivanju ko zna gde, dok napetost i jeza koju izaziva odjekuje i u 21. veku. 

Muziku za film je radio Džil Meli, džez muzičar i kompozitor koji je za ovaj film specijalno snimao i koristio zvukove iz čuvene NASA Laboratorije za mlazni pogon (JPL). Ti zvukovi su iskorišćeni za kompozicije onako kako je Robert Vajz i zamislio zajedno sa njim, bez harmonija, bez akorda, bez hijerarhije zvukova Meli je izmislio i konstruisao novi instrument i nazvao ga Percussotron. Njegovim rečima koristeći ovaj instrument uspeo je da dočara zvukove koje ljudske uši nikad nisu čule, npr. zvuk koraka astronauta na mesecu i sl. Krajnji rezultat je izuzetna muzička pratnja filma, odnosno saundtrek koji se i danas preslušava. 

Kuriozitet ovog ostvarenja je takođe i adaptirani scenario Nelsona Gidinga koji je jednog naučnika iz knjige zamenio naučnicom koju u filmu glumi Kejt Rid a koja je po rečima režisera na kraju ispala najupečatljiviji i najživotniji od svih likova. Ona svojstvenom individualnošću i humorom unosi ljudskost i razbija monotoniju sve-muškog naučnog i vojnog državnog sveta. Pored njenog ističe se i lik jednog od jedina dva preživela događaja sa početka filma, šezdesetdevetogodišnjeg alkoholičara po imenu Piter Džekson. Njega upoznajemo na početku filma dok kasnije saznajemo njegovu celu priču. Mala napomena, Sterno koji on pominje u filmu je robna marka proizvoda u konzervi koji je u suštini želatirani petrolej ili alkohol koji služi da kad se zapali greje/kuva namirnice npr. tokom kampovanja. Sredinom dvadesetog veka očajnici su cedili žele i izvlačili jeftin alkohol iz njega. Ta ekstremna i opasna navika u neku ruku mu spašava život. Zvuči poznato? Suvišno je reći da se ovaj film ponovo gledao u danima Korona pandemije. 

Virtuoz specijalnih efekata Daglas Trambulu je efekte za Andromedin soj radio toliko posvećeno da je u jednom trenutku mislio da će obećavajući kule i gradove bankrotirati. Naime, tek bi na kraju projekta uvideo koliko su ta obećanja fanansijski zahtevna. Ipak, studio je izdvojio ogromna sredstva i Douglas je uspeo da realizuje svoje inovativne ideje kao što su prvi primitivni kompjuterski efekti. Sa svojim timom izmislio je i dodatne mašine i elektroniku da bi proizveo mikroskopske detalje vanzemaljskog organizma. Kompujterski prikaz animiranih nacrta podzemne laboratorije je radio godinama pre prve kompjuterske grafike. To bi bili nek "zanatski" detalji koji sigurno mogu da inspirišu neke buduće stdente tehničare filma. 

Teško je ovaj film klasifikovati. Humora ima malo, akcije još manje no priča je takva da nas iznova privlači i drži zalepljenje za ekran. Pored fanova naučne-fantastike Adnromedin soj preporučujem studentima filma, muzike i književnosti. Inspirisaće vas, otkriće vam neke nove trikove, daće vam dobro štivo za razgovor sa kolegama i verujem ostati u pamćenju. Robert Vajz je imao moto da je priča iznad svega, da je film tu da vizuelno dočara priču i da ako je ona dobra i film će biti. Ovaj je - odličan!

Gledati: sa DVD-a - Rangiranje filmova po sistemu Američke Filmske Asocijacije: G